Pravom i ovom kasnijem, miholjskom. Sunce koje smo do sada akumulirali treba da nas greje još najmanje pet meseci, do proleća. Ovo leto mi je ostalo u lepom sećanju, posebno druženja sa gostima koje sam vodila u šetnju. Šetnje su pale baš u najtoplije letnje dane. U vreme ručka, kada smo se nalazili, skoro nigde nije bilo hladovine, tako da smo skoro jurili ulicama da stignemo do mesta gde nas čekaju oaze sa hranom za degustaciju.

Lisabon, grad čežnjivog zvuka i mavarskih tragova. Ovako nekako sam ja osjetila i doživjela Lisabon. Je najstariji dio grada, sa svojim uskim, strmim uličicama i kućama često ukrašenim keramikom koja najviše sjeća na Mavare. Omeđena je muzejem Žozea Sramaga. Dvije lijepe i moderne zgrade, na domak rijeke Težo. Mene Lisabon potsjeća na Beograd. Zaputio se sa tog mjesta u otkrivanje Indije.